Osječka Tvrđa

19. listopada 2011. objavio Admin 0 Graditeljstvo

Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.

Trg Sv. Trojstva

Trg Sv. Trojstva, jedan od najstarijih osječkih trgova. Nastao je početkom 18. stoljeća s izgradnjom vojne tvrđave. Najstariji naziv trga bio je Vinski trg, zato što se vino dopremalo iz Baranje svake subote i srijede te se na trgu prodavalo vojnicima i gostioničarima. 1729. udovica generala Petraša, zapovjednika osječke tvrđave, podigla je zavjetni kip Sv. Trojstva koji je trebao čuvati grad od kuge. Spomenik se sastojao od središnjeg dijela s kipovima svetaca zaštitnika protiv kuge, sv. Sebastijana, sv. Franje Ksavera, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalije, dok je na vrhu stupa Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetog prikazanog u liku golubice.

Pil je obnovljen 1784. godine, kada su mu dodana četiri vanjska kipa (sv. Katarina, sv. Marija Bezgrešnog Začeća, sv. Ivan Nepomuk i sv. Josip), za koje se vjeruje da su izvorno stajali na nekim od gradskih vrata. Spomenik predstavlja kvalitetno kiparsko djelo baroknog doba, a pripisuje se osječkom kiparu Josipu Gerupu.

Najznačajnija barokna zgrada koja se nalazi na trgu je palača Slavonske Generalkomande, zdanje podignuto za sjedište generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat arhitekt ove građevine, ali se zna da je građena po nalogu kneza Eugena Savojskog od 1724. do 1726. godine. Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama.

S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu.

S druge strane trga smještena je najstarija javna građevina na Trgu Sv. Trojstva zgrada je Gradskog magistrata i komorske direkcije (današnji Muzej Slavonije) podignuta u baroknom stilu 1702. godine. Pored zgrade Magistrata nalazila se kuća trgovca i prvog gradskog suca Ferdinanda Daniela Vesentina (1690.–1693.), koja je nakon nekoliko prodaja dana u zakup gradu i spojena sa zgradom Gradskog magistrata.
Uz spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća, među kojima se naročito ističe kuća Plemić (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima rokajnih školjki, u duhu rokokoa.

U Tvrđi se nalaze i dvije važne sakralne građevine. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva zvonika građena za osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera Wagenschöna. Druga je franjevačka crkva uz koju se nalazio i samostan, kasnije pretvoren u vojarnu.[8] Samostan je značajan po tome što je u njemu djelovali studiji filozofije i teologije (1709.-1735.), nakon čega je tu osnovana prva visoka škola u Slavoniji - teološki fakultet, kao i prva tiskara.]

Zidine Tvrđe

Utvrda je imala četvora vrata: Nova (južna), Vodena (sjeverna), Carska (istočna) i Valpovačka (zapadna). Od četiri ulaza u tvrđavu do danas je ostao samo jedan - sjeverni, Vodena vrata. U vratima se nalazi spomen-ploča graditelju osječke tvrđave generalu Johannu Stephanu von Beckersu. Vjeruje se da je njegovo tijelo zazidano s vanjske strane bedema.

Tijekom vremena vojno se značenje osječke tvrđave smanjivalo, a naročito nakon odluke cara Josipa II. iz 1783. kojom se vrhovno zapovjedništvo vojske za Slavoniju i Srijem preselilo u Petrovaradin.

Zbog brzog razvoja ratne tehnike i skupog održavanja postojećih vojnih objekata, krajem 19. i početkom 20. stoljeća tvrđava je postala neprikladna za vojsku. Osim toga, osječka javnost i gradska uprava zahtijevali su rušenje tvrđavskih zidina jer su one ometale gospodarski razvoj Tvrđe i prometno povezivanje Gornjeg i Donjeg grada. Rušenje tvrđavskih zidina započelo je 1923. i trajalo do 1926. Tako su do danas ostali očuvani samo dijelovi 1. (Karlovog) i 8. (Eugenijevog) bastiona s vodotornjem.

Iako je znatan dio tvrđave do danas nestao, grad Osijek može se pohvaliti činjenicom da je jedan od malobrojnih gradova u Hrvatskoj koji ima na svom prostoru skladno povezanu baroknu urbanu jezgru i vojnu utvrdu.

Po svojim stilskim, graditeljskim i povijesnim značajkama osječka Tvrđa predstavlja spomenik svjetske baštine nulte kategorije kojega je nužno i potrebno zaštititi.

Vezani članci: Arhitektura i znamenosti grada Osijeka