Prirodni i umjetni građevinski materijali

6. lipnja 2011. objavio Admin 0 Građevinski Materijali

Izrazi prirodni i materijali sami po sebi mogu zavesti i zato ih treba obrazložiti nešto podrobnije. Kod oznake "prirodni materijal" većina ljudi prvo će asocirati neki čovjeku ugodan i neškodljiv materijal, premda to ne mora biti tako.

Kod oznake "prirodni materijal" većina ljudi prvo će asocirati neki čovjeku ugodan i neškodljiv materijal, premda to ne mora biti tako. U prirodi ima i mnogo takvih tvari koje čovjeka mogu i ugroziti, u manjoj ili većoj mjeri. Oznaka "umjetni materijal" za mnoge opet ima ili loš prizvuk, ili prizvuk nečega što je nastalo u laboratoriju (u stvari, mnoštvo ljudi taj izraz jednostavno izjednačava sa "plastikom"). No, ni to ne mora nužno biti tako. Naime, prema takvoj podjeli bi većina materijala koji nas okružuju zapravo bila - umjetna.

Prirodni materijali

Kao prirodni materijal označavamo u građevinarstvu onaj materijal koji se može koristiti u više ili manje neprerađenom obliku, koji kao da je izravno uzet iz svoga prirodnog okoliša. Određena obrada je kod njega možda i nužna s obzirom na njegovu konačnu namjenu, ali tu se ne radi o bitnoj promjeni njegovih značajki. Osnovni prirodni materijali, koji su ujedno i najstariji ikada korišteni u gradnji, su kamen i drvo. Pritom pod kamenom ne mislimo samo na kamene blokove, već i na ploče, šljunak i slično. Drvo je prirodni materijal, naravno - ne samo u obliku debla, već i u obliku dasaka, letvi, greda i drugih proizvoda.

Ako su kamen i drvo nekoć bili osnovni građevinski materijali, u današnje vrijeme su svoju konstrukcijsku odnosno u statičkom smislu nosivu ulogu većinom prepustili drugim materijalima. Još uvijek važi da - uz pravilnu ugradnju i održavanje - imaju veliku trajnost, a važna je svakako i njihova estetska vrijednost.

Naravno, nije svaka vrsta kamena ili drva prikladna za svaku uporabu. Kao i kod svih materijala, i ovdje treba poznavati mehaničke, kemijske i fizikalne osobine. Nepravilne kombinacije različitih vrsta kamena na pročelju neke zgrade mogu uslijed padalina dovesti do kemijskih oštećenja, a neke vrste drva mogu biti neprikladne za uporabu kod nosivih elemenata, i slično.

Među prirodne materijale ubrajamo još i neke koji se koriste u kombinaciji s drugim materijalima ili kao osnova za izradu umjetnih građevinskih materijala. Premda voda sama po sebi nije materijal za gradnju, ubrajamo je u prirodne materijale neizostavne prilikom izrade umjetnih materijala, kao i kod mnogih građevinskih postupaka. Ovamo pripadaju i različiti materijali za toplinsku zaštitu, među kojima mnogi u praktičnoj uporabi obično trebaju i određene dodatke za poboljšanje sigurnosnih svojstava, otpornosti na štetočine ili povećanje trajnosti. Tipičan prirodni materijal je, naravno, i glina, koja se koristi kako u unutrašnjosti zgrade za različite obloge, tako i za izradu pečenih zidova i blokova od opeka; u potonjem slučaju u nekoliko odstupa od "tvrde" definicije prirodnih materijala, odnosno onih koji su praktički neposredno iskoristivi za izgradnju.

Umjetni materijali

A koji su to umjetni materijali "in" i jesu li po definiciji doista škodljivi za korisnika, za okoliš, možda čak i za oboje? Prvo trebamo upozoriti da većina "klasičnih" umjetnih materijala za izgradnju zapravo ima – prirodni izvor. Radi se o materijalima koje dobivamo iz prirodnih sirovina ili njihovih kombinacija, pomoću različitih mehaničkih i kemijskih postupaka. Dakle, izraz "umjetno" odnosi se na način njihove proizvodnje odnosno prerade, a ne na sam izvor!

Umjetni materijal je po toj definiciji, primjerice - staklo. Bez stakla odnosno zastakljenih površina ne možemo ni zamisliti bilo koju zgradu, ili bilo kakvo stambeno ili poslovno zdanje dobre kakvoće. Staklo je jedan od najdragocjenijih materijala u ovoj gospodarskoj grani. I različiti metali koji se koriste u građevinarstvu – također su umjetni materijali. Željezo i čelik su otvorili posve nove obzore arhitekturi i građevinarstvu, smanjili težinu i opseg konstrukcija, pomogli premostiti velike raspone, povećali čvrstoću i stabilnost zgrada, i doprinijeli izgradnji još na razne druge načine.

Pa i beton je umjetni materijal. Bez obzira na učestale diskusije o njegovoj zamišljenoj škodljivosti i neprimjerenosti, on je omogućio bržu, jeftiniju i sigurniju gradnju – ne samo inženjerijskih konstrukcija, već npr. i stambenih zgrada u vremenima kada je u mnogim državama trebalo vrlo brzo izgraditi na tisuće novih stanova. Ulogu uporabe betona treba prosuditi i u širem, društveno - gospodarskom smislu. Neizostavan je na područjima gdje je potreban visoki stupanj zaštite od potresa, poplava i drugih prirodnih nesreća.

Često se prilikom ocjenjivanja vrijednosti umjetnih građevinskih materijala i opisivanju njihove neprimjerenosti koristi sljedeće obrazloženje: da, istina je, oni jesu izrađeni od prirodnih sirovina, ali njihova proizvodnja ili proizvodnja njihovih komponenata ipak snažno opterećuje okolinu. Ova je tvrdnja ponekad i opravdana, ali ponekad i nije. Prvo se trebamo upitati je li spomenuto opterećivanje okoliša doista nužno nastalo isključivo zbog naravi same proizvodnje, ili se možda ovdje radi o – sa stanovišta brige za okolinu - spornim izračunima od strane proizvođača i njegovom izbjegavanju ulaganja u učinkovitiju proizvodnju i uređaje za pročišćavanje.

Kao što je već bilo gore opisano, problem treba uvijek sagledati nešto šire: što znači uporaba nekog umjetnog materijala u odnosu na njegovu proizvodnju, odnosno - kakvi su gospodarski, socijalni, ekološki i energetski učinci cjelokupnog sustava.