Najljepše građevine svijeta

22. lipnja 2011. objavio Admin 0 Arhitektura , Graditeljstvo

Na svijetu je mnogo prekrasnih građevinskih objekata i teško je baš izdvojiti najljepše, pogotovo sada kada smo u procvatu moderne arhitekture. Na kraju krajeva postavlja se tu i pitanje osobnog ukusa. U ovom članku izdvojeno je 15 građevina koje su po mišljenju arhitekata i građevinskih stručnjaka jedne od najljepših na svijetu. Pa najbolje bi bilo da ih krenemo upoznavati redom.

Guggenheim muzej Bilbao, Španjolska (Museo Guggenheim Bilbao)

Guggenheim muzej Bilbao, koji je otvoren u 1997 je vrlo brzo postao jedan od najvećih muzeja na svijetu. Muzejska zbirka se uglavnom fokusira na američke i europske umjetnosti 20. stoljeća, sa stilovima kao što su Pop Art, Minimalizam, arte povera, konceptualne umjetnosti i apstraktnog ekspresionizma, i suvremene umjetnosti, europskih i američkih umjetnika kreirana posebno za muzej. Sama zgrada je poznati američki arhitekt Frank O. Gehry dizajnirao i također je poznat po svojim prepoznatljivim arhitekturu kao i za svoju kolekciju. Ostali Guggenheim muzeja širom svijeta, uključujući Solomon R. Guggenheim muzej u New Yorku, Guggenheim Las Vegas i Guggenheim Hermitage u Las Vegasu, Peggy Guggenheim Collection u Veneciji i njemačkom Guggenheim u Berlinu u Njemačkoj.

Palača Potala, Tibet (Potala Palace, Tibet)

Palača Potala nalazi se u Lhasi, glavnom gradu Kineske autonomne regije Tibet. Palača koja je sve do 1959. godine bila sjedište tibetanskih dalaj lama dobila je ime po mitskoj planini Potali, koja prema vjerovanjima budista predstavlja boravište Avalokitešvara - jednog od najvažnijih bodhisattvi (sanskrit: osoba posvećena prosvjetljenju) u budizmu koji utjelovljuje suosjećanje svih Buda. Ovo predivno zdanje te zlatni krovovi palače Potaleje se skladno uklapaju u svoj prirodni okoliš a predstavlja jedno od najljepših djela tibetanske arhitekture i umjetnosti, te je ujedno i najveća i najviša građevina Tibeta. Palača je stoljećima bila centar vjerskog i političkog života Tibeta, sve do sloma Tibetanskog ustanka protiv kineske dominacije 1959. godine, kada se aktualni 14. Dalaj Lama - Tenzin Gyatso - iz Lhase sklonio u Indiju. Od tada do danas tibetanska vlada u egzilu ima svoje sjedište u indijskom gradu Dharamsali. Potala je zbog svoje iznimne povijesne i umjetničke vrijednosti, te zbog potrebe da se kao takva zaštiti postala dijelom UNESCO-ve zaštićene svjetske baštine 1994. g. Danas palača Potala ima funkciju muzeja.

Prvu palaču gdje i danas stoji Potala, dao je izgraditi tijekom prve polovice 7. stoljeća tibetanski kralj Songtsan Gampo iz dinastije Tubo kao poklon svojoj nevjesti. Kralj Gampoa ujedinio je Tibet u koji je uveo budizam, te je proglasio Lhasu glavnim gradom države. U to vrijeme palača se nazivala „Crvena planina“ prema planini na kojoj je izgrađena. Sve do 9. stoljeća Potala je bila političko sjedište dinastije Tubo, nakon čije propasti je građevina napuštena. Tek sredinom 17. stoljeća 5. Dalaj Lamac - Lozang Gyatso - započinje 50 godina dugu obnovu palače prema današnjim poznatim obrisima. Nakon tog vremena Potala je nadograđivana više puta, tako da je njena čitava gradnja ukupno trajala oko 300 godina. Rezultat obnove i kasnijih nadogradnji je današnja veličanstvena građevina visine od oko 117 metara, koja se sastoji od 13 katova. Palača je izgrađena isključivo od kamena i drva, a njeni granitni zidovi su debljine od 3 do 5 metara širine pri temeljima koji su zaliveni bakrom kako bi cijelo zdanje bilo stabilnije i otpornije na potrese. Čitavi kompleks sadrži više od 1000 prostorija, 10.000 hramova te oko 200.000 kipova. Krov palače prekriven je zlatom što pored estetske funkcije štiti građevinu od grmljavina.

Ova najviša građevina je na terasi Potale jednog od najviših gradova svijeta može se podijeliti na Bijelu i Crvenu palaču, te na stambene prostore smještene na zapadnom dijelu kompleksa. U bijeloj palači živjeli su dalaj lame, dok je Crvena palača bila namijenjena štovanju Bude, vjerskoj nauci i molitvi te se u njoj nalaze grobnice dalaj lama. Važno je istaknuti da Crvena palača zbog svojih dimenzija, vrijednih umjetničkih dekoracija, središnje pozicije unutar kompleksa te zbog bogato ukrašenih nadgrobnih spomenika posvećenih dalaj lamama, predstavlja glavni dio palače. Od nadgrobnih spomenika najviše se ističe 15 metara visok i s oko 3 tone zlata prekriven spomenik 5. Dalaj Lami, osnivaču Potale, čiji su posmrtni ostaci smješteni u najvećoj dvorani Crvene palače. Osim spomenutog bitno je spomenuti da se po cijeloj palači, njenim hodnicima, kapelama, dvoranama i predsobljima nalazi na tisuće fresaka od neprocjenjive vrijednosti s povijesnim, religioznim i svakidašnjim temama iz života Tibetanaca.

Aleksandrijska knjižnica, Egipat(Bibliotheca Alexandrina)

Sredinom listopada 2005. navršila se treća obljetnica otvaranja nove aleksandrijske knjižnice. Izgrađena pod patronatom gospođe Mumarak, supruge aktualnog egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka, Aleksandrijska knjižnica postala je tijekom protekle tri godine središnja kulturna institucija Arapske Republike Egipta. Sama izgradnja trajala je više od deset godina tijekom kojih je uloženo oko 200.000.000 $.

Današnja zgrada knjižnice izgrađena je na prostoru na kojem je posljednja egipatska dinastija Ptolemejevića (305. - 30. g. pr. Kr.) izgradila svoje palače i nedaleko od mjesta na kojem je nekoć vjerojatno stajao slavni aleksandrijski Muzej i Knjižnica (Bibliotheca). Moderno dizajnirana, Aleksandrijska knjižnica izgrađena na jedanaest katova u obliku velikog diska promjera 502 metra okrenuta je prema Sredozemnom moru. Središnja kružna krovna konstrukcija, napravljena od stakla i metala, okrenuta je prema izlazećem suncu na istoku, a na okolnoj površini od sivog granita ispisani su tekstovi brojnih naroda svijeta. Kako bi se dodatno osigurala čvrstoća cijele zgrade izrađeni su 12-metarski temelji. Unutrašnjost velike središnje čitaonice ukrašena je sa šest stotina stupova koji su dizajnirani u obliku staroegipatskih hramskih stupova. Prirodno sunčevo svijetlo prodire kroz staklenu kupolu što daje poseban doživaljaj ugođaj u knjižnici.

Katedrala Svete obitelji, Španjolska (La Sagrada Familia)

Katedrala Svete obitelji, katalonski: Temple Expiatori de la Sagrada Família, u Barceloni je krunsko remek djelo arhitekta Antonija Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti.

Godine 1866. trgovac knjigama Bocabella zasnovao je vjersko društvo posvećeno Svetom Josipu koje je 1881. godine kupilo zemljište za katedralu u vanjskoj četvrti Barcelone, Barrio del Poblet. Gradnja katedrale je izvorno povjerena arhitektima Martorellu i Francescu de Paula Villaru, ali su oni nakon izgradnje kripte pozvali mladog i perspektivnog arhitekta Gaudíja (koji je tada imao 31 godinu). Kada je trgovac Bocabella preminuo, njegov projekt je preuzeo biskup Barcelone koji je Gaudíja stavio na čelo izgradnje. U to vrijeme, Gaudí je već bio izgradio svod kripte i radikalno promijenio Villarov izvorni plan.

Gaudí je svim srcem radio na ovom kolosalnom kompleksu. Godine 1914., kada je imao 62 godine, odlučio je i živjeti u jednoj kućici u dvorištu katedrale.

Nakon njegove smrti, radove su nastavili njegovi suradnici, prije svega Sugranes, Quintana i Matamala, prema njegovim planovima. Radovi su prekinuti 1935. godine zbog Španjolskog građanskog rata tijekom kojega je izgorio dio katedrale s originalnim Gaudíjevim modelima i planovima.

Radovi su ponovno pokrenuti 1970-ih nakon pada fašističkog režima i gradnja, premda vrlo polako, traje i dan danas. Kada bude završena, katedrala će biti visoka oko 45 i duga 110 metara. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših katedrala kršćanskog svijeta.

Taj Mahal, Indija

Smješten izvan grada Agre na sjeveru indijske države Uttar Pradesh, Taj Mahal je jedno od najljepših svjetskih remek-djela arhitekture. Shah jahan, mughalski vladar, zapovjedio je njegovu izgradnju u čast svojoj supruzi Arjumand Banu, kako bi služio kao sjećanje na njihovih 18 godina braka i njezinu smrt pri porodu četrnaestog djeteta. Kao dokaz svoje ljubavi naručio je najljepši mauzolej na svijetu. Arhitekt Taj Mahala nije utvrđen, ali se pripisuje indijskom arhitektu perzijskog podrijetla, Ustadu Ahmadu Lalioriji. Gradnja je započela 1630. kad su najbolji zidari, obrtnici, skulptori i kaligrafi pozvani iz Perzije, Otomanskog Carstva i Europe.

Na području Taj Mahala, na jugozapadnoj obali rijeke Yamune, izvan Agre, postoji pet glavnih struktura: glavni ulaz ili Danvazu, vrt ili Bageechu, Masjid ili džamija, Naqqar Kahnu ili kuća za odmor i Rauzu, mauzolej gdje se nalazi grobnica. Jedinstveni mughalski stil kombinira elemente perzijske, srednjoazijske i islamske arhitekture. Atrakcije uključuju crno-bijeli mramorni pod, četiri minareta visine 40 m na rubovima podnožja mauzoleja i njegovu veličanstvenu središnju kupolu.

Ispis kuranskih stihova oko arkada ne mijenja veličinu koliko god bili udaljeni, što je optički efekt uzrokovan povećanjem veličine i razmaka više uklesanih slova. Druge je optičke varke moguće vidjeti kroz cijeli Taj Mahal. Impresivna umjetnost pietra Aura uključuje geometrijske elemente, kao i biljke i cvijeće, najčešće u islamskoj arhitekturi. Stupanj sofisticiranosti i zamršenosti spomenika postaje očigledan kad se posvetite proučavanju najmanjih pojedinosti, primjerice, na nekim mjestima 3 cm velik dekorativni element sadrži više od 50 komada ubačenog dragog kamenja. Taj Mahal doista je fantastično umjetničko djelo.

Džamija Jame, Iran (Imam Mosque)

Džamija Jamé je džamija koja se nalazi u gradu Isfahan u Iranu. Prvi put je sagrađena godine 771. i otada pa sve do 20. vijeka je stalno nadograđivana. Ovo je jedna od najstarijih džamija u Iranu. Još je nazivaju i popločno čudo. Potpuno je pokrivena, iznutra i izvana, s blijedo plavim i žutim keramičkim pločicama (koje su zaštitni znak Isfahana). Pločice mijenjaju boju, ovisno o svjetlosnim uvjetima. Glavna kupola je 177-metara visoka i obložena je stiliziranim cvjetnim mozaikom, dok je veličanstveno podnožje vrhovni primjer arhitektonskih stilova iz safavidski razdoblja (1502-1772).Džamija sjedi iskosa na trgu, na oko 45 stupnjeva, tako da se suočava Meki.

Zimski dvorac, Rusija (Winter Palace)

Kao i druge vladarske obitelji u Europi, ruska carska obitelj zimi je živjela u središtu grada, u Zimskome dvorcu, a ljeti izvan grada, u Carskome Selu.

Arhitekt Zimskoga dvorca bio je Bartolomeo Rastrelli, koji je projektirao i Smolni. Talijan je dvorac uredio u ,,zapadnom'' stilu, 1762., u vrijeme carice Katarine Velike. Ukupna površina Dvorca je 46 000 m2 i tu je 1057 prostorija, 1786 vrata, 1945 prozora i 117 stepenica. U sredini Dvorca je dvorište.

U Zimskome je dvorcu danas smješten muzej Ermitaž, jedna od najbogatijih zbirki umjetnina na svijetu, koju su skupljali ruski carevi i carice. Riječ Eremitage na francuskome znači osamljeno mjesto. Tako se nazivao niz soba u Dvorcu, a onda je tako nazvana zbirka umjetnina. I to govori o francuskom jezičnom utjecaju na ruskome dvoru, koji je inače kod ruske aristokracije bio ogroman.

Memo zamisliti kako je bila uređena carska palača jedne od najjačih svjetskih sila. Ali ne moramo to samo zamišljati, to možemo i vidjeti. Usprkos revoluciji 1917. velik dio raskošni ostao je očuvan. Zanimljivo je bilo da osoblje koje nadzire posjetitelje da ne bi oštetili koji izložak, većinom žene koje su skromno odjevene i slobodno možemo reći da izgledaju neugledno, znaju jako mnogo o ruskoj povijesti. No, krenimo.

Krak des Chevaliers, Sirija (Crac des Chevaliers)

Krak des Chevaliers je križarska utvrda u Siriji i jedan od najvažnijih sačuvanih tvrđava srednjeg vijeka. Nalazi se 40 km zapadno od grada Homsa, u blizini granice s Libanonom.

Utvrda je trenutačno u vlasništvu sirijske vlade, a od 2006. godine je zajedno s utvrdom Qal’at Salah El-Din, upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "najvažniji primjer razmjene utjecaja i evolucije fortifikacijske arhitekture na Bliskom istoku tijekom bizantskog, križarskog i islamskog razdoblja".

Današnji izgled, ova najveća križarska utvrda je dobila od 1150. do 1250. godine kada su izgrađene vanjske zidine, debele oko 3 m, sa sedam stražarskih tornjeva, zidina debelih 8-10 metara, koje su zatvarale koncentrični krug oko unutarnjih zidina. Unutarnje zidine su na dnu utvrđene talusom (kosim zidovima), a između vanjskih i unutarnjih zidna nalazila se velika otvorena cisterna koja se opskrbljivala akveduktom izvan utvrde. Od istočne strane dvorišta do portala unutarnjih zidina vodi krivudava rampa koja se lako mogla braniti s unutarnjih zidina. Zgrade u unutarnjem dvorištu su izgrađene u gotičkom stilu s prijemnom dvoranom, kapelom (s rijetkim sačuvanim križarskim freskama), nadsvođenim štalama (koje su mogle primiti stotine konja) i 120 metara dugim skladištem. Na vanjskim stijenama utvrde postojala su i druga skladišta i štale, uklesne u stijene. Neki pretpostavljaju da su u ovoj utvrdi Ivanovci mogli pretrpjeti opsadu punih pet godina.

Muzej sa djelima Oskara Nimajera, Brazil (Museu Oscar Niemeyer)

Uspešni brazilski arhitekta, Oskar Nimajer, obeležio je svoj 103. rođendan otvaranjem muzeja sa njegovim djelima iz bogate karijere duge 70 godina. Nimajer je dizajnirao mnoge futurističke građevine u Brazilu, kao i zgradu Ujedinjenih Naroda u New York-u.

Muzej koji je otvoren na njegov rođendan ima senzualne betonske obline i poseduje njegov prepoznatljivi modernistički stil, koji ga je i učinio jednim od najpoznatijih svetskih arhitekata.

Aja Sofija, Turska (Hagia Sophia)

Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti građevina je u Carigradu (Istanbulu), koja je bila izgrađena kao crkva, zatim prenamijenjena u džamiju, a potom u muzej. Predstavlja remek-djelo bizantske arhitekture i umjetnosti uopće. Bila je najveća crkva u Istočnom Rimskom odnosno Bizantskom carstvu.

Aja Sofija je izgrađena u doba vladavine cara Justinijana. Jedno od najvećih graditeljskih dostignuća u povijesti čovječanstva izgrađeno je za samo pet godina: od 532. do 537. Crkva je bila posvećena Kristu kao personifikaciji Svete Mudrosti. Izgrađena je od kamena i opeke, visoka 55 metara, a promjer kupole iznosi joj 31 metar. Prvu crkvu na tom mjestu, koju je započeo graditi car Konstantin Veliki, bila je razrušena usred Nikine pobune 532., kada je Justinijan zamalo izgubio prijestolje. No on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Ponovno je izgrađena za samo pet godina (537.) i odmah je dostigla svjetsku slavu. Gradili su je matematičari Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta.

Aja Sofija je prva kupola na pandantivima koja je bila izgrađena do tog razmjera pa je zato od velikog značenja za sve bizantske građevine, kao i kasnije one na zapadu. Crkva je bila krunidbena crkva bizantskih careva. Nakon otomanske okupacije grada 1453. crkva je pretvorena u džamiju, a izvana su dodana četiri minareta. Pri osvajanju grada otomanski su vojnici u crkvi učinili pokolj građana koji su se onamo bili sklonili. Mozaici, koji su postojali u crkvi, prekriveni su vapnom. Aju Sofiju je 1935. godine Mustafa Kemal Ataturk dao pretvoriti u muzej. Kraj crkve nalazi se grob cara Konstantina Velikog.

U crkvi je održano nekoliko koncila. Na galeriji i danas stoje Mramorna vrata kroz koja su smjeli ulaziti samo članovi Svetog sinoda. Na galeriji je i grob mletačkog dužda Henrika Dandola.