Ekološka gradnja nekad i danas

10. svibnja 2011. objavio Admin 0 Arhitektura , Graditeljstvo , Tehnologija

"Odakle arhitekti i dizajneri dobivaju ideje? Odgovor je, naravno, od drugih arhitekata i dizajnera, tako da je vrlo teško razlikovati tradiciju od običnog plagijata" (Stephen Bayley)

Nastavljamo našu priču o ekološkoj gradnji. Vraćamo se daleko u prošlost kada su se pojavili prvi graditelji koji su odlučili modelirati pećinu u koju su se sklanjali s vremena na vrijeme. Nakon prirodne pećine čovjek je odlučio izgraditi svoj dom vlastitim snagama. Stvorena je koliba. Stup ili zid s krovom, i dobili smo kuću.

Sve da je i htio, taj prvi graditelj nije mogao koristiti ništa drugo do ekološki zdravih materijala za svoj dom. Koristio je samo ono što mu je bilo pri ruci, grubi materijal koji je trebalo tek malo obraditi. Kamen, drvo i potom opeka kao najrašireniji građevni materijali.

Stoljeća su trebala da bi se otkrio najbolji način upotrebe tih materijala. Čvrstoća, obradivost, ili kombinacija dvaju i više materijala davala je različite rezultate u gradnji. Možemo sa sigurnošću reći da se nije jedan most ili crkveni toranj srušio dok se nije pronašao optimalan način gradnje velikih građevina.

Ali, nije samo materijal određivao kvalitetu stanovanja, već i način gradnje. U ovom članku samo ćemo spomenuti nekoliko još uvijek živućih tradicija koje koriste energije ili elemente kao osnovno sredstvo za izgradnju ekološkog i duhovno zdravog doma.

Feng shui

Feng Shui jest kineski način proricanja kako i gdje izgraditi dom koji će biti sretan životni prostor stanarima. Feng znači vjetar, a Shui voda. Posljednjih godina ta je kineska geomantija dosta popularna na zapadu. Koliko je dobro i korisno upotrijebiti tradiciju
Dalekog istoka, neka svatko procijeni za sebe. Potrebno je veliko iskustvo da bi se dobio dobar rezultat jer i Feng Shui ne određuje jednoznačno i uvijek precizno što, kako i gdje graditi.

Potrebno je dobro poznavati energije prirode koje nisu uvijek tako vidljive, i staviti ih u balans s energijama čovjeka. Tisućama godina se eksperimentiralo što bi bilo najbolje i gdje bi bilo najbolje graditi. To višestoljetno iskustvo se sada može primijeniti i kod nas gdje se još uvijek mnogo gradi daleko od ekoloških principa.

Indija i Sjeverna Amerika

Kao i Feng Shui, Vastu Shastra je tradicionalan način projektiranja i građenja, a ta tradicija dolazi iz Indije gdje se još uvijek koristi kao uobičajeni postupak kod građenja. Ta tradicija datira od prije više tisuća godina i koristi prirodne zakonitosti da bi se izgradio i uredio dom koji je prosperitetan za osobe koje u njemu borave.

Povezana je s Vedama u kojima su do detalja opisani načini gradnje kuće, raspored i veličina prostorija. Slično kao i principi Feng Shuia, i kod Vastua je osnovno balansirati energije koje potječu od Zemlje, zgrada i ljudi. Pet elemenata se koristi da bi se povezale strane svijeta. Sve energije su povezane s određenim božanstvima.

Zanimljivo je da se ta tradicija očuvala tisućama godina u gotovo nepromijenjenom obliku. Potrebno je veliko iskustvo da bi se dobio pravi rezultat koristeći Vastu Shastru. Nije dovoljno pročitati poneku knjigu da bi se znalo kako ti principi funkcioniraju. Kako su svi načini gradnje koji potječu s Dalekog istoka povezani s duhovnošću, teško je iz iskustva prosječnog zapadnjaka odmah pretvarati vrijednosti drugih kultura u ovu našu.

Još jedan način gradnje koji se stoljećima sačuvao postoji u Sjevernoj Americi. Gotovo istovjetno kao i u Aziji, način kako se određuje što, gdje i kada će se nešto graditi, bazirano je na očitavanju energija. Fizička okolina koja nas okružuje jest samo jedan vid energije. Detekcija i raspored energija u prostoru daju dobar ili loš rezultat.

Korčula

Korčula je grad koji se urbanistički razvio već u 10. stoljeću. Teško je procijeniti jesu li ti korčulanski neimari svjesno odabrali detalje po kojima je grad Korčula danas poznat ili je to bio splet slučajnih poteza graditelja koji je slijedio prirodni brežuljkasti teren poluotoka. Ulice u obliku riblje kosti s pomalo zavrnutim krajevima vrlo uspješno sprečavaju da jaki vjetrovi poput bure ili juga duboko prodru u gradske ulice, a istodobno dopuštaju maestralu da osvježava ljetno-popodnevnu žegu dalmatinskog grada.

Ujednačena širina ulica (cca 2 m) i visina kuća daju mogućnost gotovo svakom stanovniku da imaju dovoljno dobru ventilaciju i istodobno zaštitu od vremenskih prilika. Korčula je sretno rješenje koje je opstalo i dandanas kao egzemplar da je i kod nas moguće izgraditi grad, pa makar imao samo 2.000 stanovnika, na službu svojih građana.

Tradicija u sadašnjosti

Mnogi ljudi pokušavaju ugledajući se na tradicionalnu gradnju i poštujući ekološke zakonitosti izgraditi dom koji bi bio ugodan i zdrav za život, jednostavan i jeftin za izgraditi, i dom koji poštuje tradiciju određenog podneblja. Kamene kuće na Mediteranu, drvo, glina, slama ili kombinacija već spomenutih materijala ne mora nužno više značiti kuću siromaha ili pretpovijesne građevine koje služe samo kao muzej.

Slamnati krovovi su odavno dokazali svoje prednosti u ugodnosti stvaranja mikroklime. U nekim se dijelovima Europe najskuplji obiteljski ljetnikovci ponovno grade sa slamnatim krovovima koji mogu trajati i desetak godina bez značajnijih preinaka. Kamen i svojom ljepotom i termičkom akumulacijom jest idealan materijal u vrućim i suhim predjelima. Drvo koje se ne tretira kemijski i u područjima relativno veće vlažnosti može brzo i jeftino biti osnovni materijal za izgradnju cijele kuće.

Blato i pruće su stoljećima bili osnovno gradivno sredstvo u mnogim zemljama. I dandanas na sjeveru Europe stoje kuće koje su se gradile prije više od stotinu godina. Uza sve nedostatke koje takva vrsta gradnje nosi sa sobom (slaba nosivost, potreba za dodatnom izolacijom, neprilagođenost modernim uvjetima života...), sve te kuće od prirodnih materijala imaju dodatnu draž jer se većinom mogu izgraditi s malo novca i uz neveliko graditeljsko znanje.

Ekološka gradnja danas

Arhitektonsko oblikovanje kuća, kao i potreba za što bržim građenjem, dovelo je do zanemarivanja osnovnih pravila kod graditeljstva: briga za zdravlje korisnika. Deklarativno ��e se svatko složiti da je potrebno ekološki zdravo graditi, ali praksa je daleko od toga.

Novac treba zaraditi odmah i sada, a ne za nekoliko godina. Nije samo društvena izgradnja ta koja se srozala na niske ekološke grane, već začuđuje niska razina razmišljanja običnih ljudi koji grade dom samo za sebe i svoju obitelj. Uza sve argumente koji govore što treba učiniti da se dobije zdrav i ugodan dom, većina ljudi će odmahnuti rukom i reći: "Nije to za mene."

Koliko su ljudi u Hrvatskoj upoznati sa štetnim djelovanjem pojedinih plinova, poput radona, i koliko vode računa koju vrstu kamena koriste, je li drvo kemijski tretirano i kako je proizvedena boja kojom se boji zid. Čak ni građevinare ne uče o tome što je zdravo, a što ne. Važnije je brzo izgraditi i dobro naplatiti nego dati pravi savjet.

Velika je sreća da danas postoje institucije (na žalost ne i u Hrvatskoj) koje pokušavaju razlučiti što bi to bio zdravi dom i kako ga izgraditi. Kao što smo spomenuli i u prethodnim člancima, ekološka gradnja nije jednosmjerna ulica koja poštuje samo dva ili tri osnovna principa. Kada se uđe dublje u srž, otvaraju se široke avenije s beskonačnim mogućnostima koje sve vode ka jednom cilju: stvoriti dostojan dom sretnom čovjeku.