Najvažnije građevine u Hrvatskoj

9. studenog 2011. objavio Admin 0 Arhitektura

Pogledajte slike najvažnijih građevina u Hrvatskoj.

Most hrvatskih branitelja - Rijeka

Biro 3LHD osnovali su: Saša Begović, Tanja Grozdanić, Marko Dabrović i Silvije Novak. Naziv stoga što ih je od osnivača troje ljevaka, a samo je jedan dešnjak. Upravo ih je Most hrvatskih branitelja lansirao u velike zvijezde, pa su i oni bili dobili priznanje ar+d, kao najbolji mladi arhitekti. U međuvremenu se njihov arhitektonski biro razvio, te danas zapošljavaju stotinjak ljudi, i najveći su biro u Hrvatskoj. Za Most hrvatskih branitelja već su dobili nagradu još 1997., a i sama je ideja natječaja da se ne gradi statičan spomenik, već da spomenik bude aktivan dio grada, zanimljiva. Od samo jedne vertikalne i jedne horizontalne crte napravljen je spektakularan most.

Morske orgulje - Zadar

Teško je zamisliti izgled Zadra danas bez arhitekta Nikole Bašića. Bilo da je riječ o njegovim stambenim objektima u samom centru Zadra, koji izgledaju poput bijelih jedara, bilo da je riječ o Pozdravu suncu, ili Morskim orguljama, za koje je dobio i priznanje uglednog žirija Mies van der Rohe nagrade. Nedavno je Bašić iznio i zanimljiv prijedlog da stara gradske jezgra Zadra postane otok, prema kojem bi onda vodili mostovi. Nikola Bašić izuzetno je fin i uglađen arhitekt, a njegov rukopis je danas suvremeniji nego ikada. Forme su jednostavne. Morskim orguljama energiju daje more, odnosno valovi. Akustičar i glazbenik Ivica Stamać je složio sedam zvukovnih klastera od 2 durska akorda (G i C6) koji se izmjenjuju skalinade.

Vila Haj - Lovrečica

Arhitekt Mario Perossa živi u Ljubljani, a u Istri, gdje boravi i po pola godine, tijekom toplijih mjeseci, gradi najljepše kuće. Njegove su kuće toliko moralno odgovorne, toliko u dosluhu sa svojom okolinom, toliko estetski prihvatljive da bi jedna njegova kuća svake godine mogla dobiti nagradu. Ove je godine nadmašio samog sebe sa Gradskom sportskom dvoranom u Novigradu. U vili Haj masivni kameni zid uzduž čitave je kamene strane kuće, kako bi uspostavio odnos prema istarskom ambijentu. Fasada je tog zida rustikalna i asocira na nekakvu utvrdu. U prizemlju dnevnog boravka je velika staklena stijena koja iz dnevnog boravka omogućuje direktno pogled prema moru. Budući da je riječ o jako brojnoj obitelji, na katu su nanizane, uz rampu, sobe s kupaonicama.

Vrtić - Krk

Vrtić na Krku napravio je Biro Randić-Turato te su zato dobili nagradu od UHA-e. Vrtić u Krku nalazi se na sjeveroističnom rubu grada sagrađenom početkom 90-ih godina, s karakterističnom gustom apartmanskom gradnjom i trgovačkim centrima. U takvom neatraktivnom okruženju vrtić je zamišljen kao zatvorena i introvertirana insula, okružena visokim kamenim zidom.

Aula za papu Ivana Pavla II - Trsat

Kako kaže legenda, 10. svibnja 1291. Nazaretsku kuću Svete obitelji, na mjesto današnjeg svetišta Gospe Trsatske, donijeli su anđeli. Na tom je mjestu ostala sve do 1294., kada su je prenijeli u talijanski gradić Loreto. Ideja da se uz sakralni kompleks na Trsatu sagradi memorijalna dvorana povezana je s posjetom Pape Ivana Pavla Drugog 2003. Nova je zgrada planirana za posjete hodočasnika. Aula se sastoji od dvorane te trijema sa stupovima, koji zajedno s postojećim samostanom tvore novi prostrani javni trg. Fasada dvorane sazidana je od terakote opeka, nanizanih u pikseliziranu strukturu, koja je dobivena izmicanjem razmaka između elemenata, što ujedno i omogućuje ulazak svjetlosti u dvoranu.

Stambena zgrada POS-a - Krapinske Toplice

Dvije arhitektice donedavno su zajedno imale praksu, no onda su se razdvojile i Iva Letilović otišla je u Zadar, a Morana Vlahović nastavlja sa samostalnim radom u Zagrebu, pa tako sada radi galeriju za Tomislava Klička. Mlade su djevojke natječaj POS-a dobile odmah nakon fakulteta. U početku je bilo otpora prema ovoj tamnoj građevini, pa su tako i političke vlasti najavljivale da će obojati zgradu, a susjedi su one koji žive u POS-u zadirkivali da žive u štali. No, u međuvremenu je rad dobio brojne međunarodne nagrade, a istraživanje koje je sa stanovnicima bio proveo Maroje Mrduljaš pokazalo je da ljudi jako vole živjeti u ovoj kući. Ljudi su u negradskim sredinama više vezani uz kuću, smatrale su autorice, koje su onda krenule s idejom da svaki stan ima svoj komad neba i zemlje, tako da gotovo svaki stan ima zasebni ulaz i dio vrta ili terasu te kao takav zapravo čini pravu kuću u malom. Velika je pažnja posvećena zajedničkim prostorima, jer je izražen “element susjedstva”. Kontrast tamnoj fasadi je izuzetno svijetla unutrašnjost.

Vila - Hrvoje Njirić

Hrvoje Njirić započeo je praksu s Helenom Paver Njirić, kao njiric+njiric arhitekti. Danas oboje imaju odvojene prakse i oboje jednako sjajno rade. Iako je samozatajan arhitekt Hrvoje Njirić među arhitektima već godinama jako cijenjen, u javnosti je postao najpoznatiji kad je pobijedio na natječaju za nogometni stadion na Kajzerici. U krugovima svojih kolega jako je na cijeni. Kad bi se provela interna anketa, vrlo je vjerojatno da bi ga kolege proglasili najvećim hrvatskim arhitektom današnjice. Imao je jako zanimljiv rad za Muzej suvremene umjetnosti, spoj šoping-centra i muzeja, za koji je dobio drugu nagradu. Urbana vila, samostojeća ili dvojna višestambena tipologija, uz rijetke iznimke bila je prevladavajući oblik na zagrebačkom tržištu stanova tijekom posljednja dva desetljeća. Upravo zato je krenuo u obračun s ovim tipom građevine. Hrvoje Njirić, koristeći ista urbana pravila i financijsku strukturu, razvio je održivu alternativu, prvo u Gračanima, a potom na Markuševcu.

Sportska dvorana - Istra

Teško je za povjerovati da je samo slikovitost ove građevine bila razlog da je poznati teoretičar Hans Ibelings stavi na naslovnicu svoje knjige “Europska arhitektura”, s izborom najljepše europske arhitekture. U ovom malom istarskom mjestašcu, sa oko tisuću stanovnika, sagrađena je sportska dvorana kao dodatak postojećoj školi. Budući da je druga najveća zgrada u mjestu, poslije crkve, zamišljena je i kao mjesto socijalnog okupljanja.

Koprivnička Gimnazija - Koprivnica

Iako su tek navršili tridesetu godinu života, mladi arhitekti Toma Pleić i Lea Pelivan iza sebe imaju impresivan opus. Za njega su dobili i važno priznanje izvan Hrvatske: žiri iznimno ugledne Mies van der Rohe nagrade proglasio ih je najvećim nadama europske arhitekture. Gimnazija u Koprivnici, transparentna građevina koja je osmišljena tako da se prožima s cijelim gradom, bila je i na naslovnici uglednog talijanskog časopisa Abitare, što je velika čast jer inače takve naslovnice pripadaju velikim arhitektonskim zvijezdama. Koprivnička gimnazija polazi od činjenice da je to grad s najviše obrazovanog stanovništva u Hrvatskoj, a na samoj zgradi gimnazije dokinuta je hijerarhija pročelja (nema prednje i stražnje fasade, sve su jednakovrijedne; tj. nema autoriteta). Upravo su bivšu robnu kuću u centru Splita pretvorili u duhovit hostel Golly&Bossy. Neopterećeni, izuzetno obrazovani i zainteresirani za svijet oko sebe, oni su idealni predstavnici mlađe generacije koja dobiva sve više prilika za realizaciju. Nakon fakulteta, prvi šok im je bila brzina kojom se odvijaju natječaji. No, ovi talentirani arhitekti sve su pohvatali.

Kuća Dimov - Bobovišće

Vlasnici, obitelj Dimov, teško su mogli zamisliti, kad su naručili kuću, da će ljetovati u najčešće reproduciranoj kući u novijoj povijesti hrvatske stambene arhitekture. Kuća je smještena gotovo na potpunoj osami, izvan Bobovišća. O toj kući puno se pisalo, najbolji je opis ponudio Maroje Mrduljaš: u šumi pinija, na krševitoj padini, smještena je izdužena betonska prizma koja je u organskom odnosu prema svojem okolišu. Terasa i bazen su u prizemlju, dnevni je boravak razveden kroz dvije etaže, a atrij je na katu. “Manje je više” pravilo je koje vrijedi za ovu sjajnu kuću, efektnu na više načina, ponajviše po kontrastu betonske kuće i šume u kojoj je smještena.

Muzej Narona - Vid

Jedini nagrađeni muzej u ovom razdoblju je Muzej Narona Radionice arhitekture, iako je šteta što Muzej krapinskog pračovjeka Željka Kovačića nije dobio nijednu nagradu. Muzej Narona svojom se staklenom jezgrom posve neutralno uklopio u okolni ambijent. Riječ je o prvom hrvatskom muzeju in situ, budući da je sagrađen na samome mjestu gdje su iskopane vrijedne skulpture. Naime, sredinom 90-ih u Vidu su provedena arheološka istraživanja, koja su rezultirala senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama - Augusteuma i 17 mramornih skulptura nadnaravne i prirodne visine. Rudimentarna i oporo terasasta gradnja Gorana Rake urasta u prostor i tlo. Iako je u početku bio predviđen muzej većih dimenzija, Rako je ušao i u polemiku sa žirijem. Smatrao je, naime, kako su prevelike propozicije za tako malo mjesto bile predložene u natječaju. Njegov muzej puno je manji, ali i puno efektniji.