Ekološki prihvatljivi građevinski materijali su oni koji najmanje štetno utječu na okoliš. Većina građevinskog konstruktivnog materijala poput čelika, aluminija, cementa, gline, pijeska, kamena i dr. proizvodi su rudarske industrije. Iskop i prerada ovih materijala u građevinske materijale najčešće se obavlja proizvodnim i prerađivačkim procesima koji nepovoljno djeluju na okoliš. Radi se o neobnovljivim izvorima.
Keramički materijali su složeni kemijski spojevi koji sadrže kovine i anorganske elemente. Fizička i mehanička svojstva keramičkih materijala pokrivaju široko područje. Keramički materijali nastaju pod utjecajem visoke topline, odnosno pečenjem i taljenjem.
Keramičarski se radovi sastoje od pripremanja podloge, polaganja pločica i fugiranja. Pločice se obično postavljaju u kupaonice, sanitarne prostorije, kuhinje, balkone i na podne površine. Mogu biti namijenjene za unutarnje i vanjske prostore te za podne i zidne površine.
Izrazi prirodni i materijali sami po sebi mogu zavesti i zato ih treba obrazložiti nešto podrobnije. Kod oznake "prirodni materijal" većina ljudi prvo će asocirati neki čovjeku ugodan i neškodljiv materijal, premda to ne mora biti tako.